Ponavljanje proljeća
Ohlađeni vjetrom prsti
skrivaju se među papirima,
griju se na svjetlu od riječi
i umiruju uzdrhtalo srce.
Razotkrivenu tajnu nosim
kao odjeću od finog pamuka,
nisam nažuljala ni povijest
kad pobjedu sam ostavila
pobjednicima.
L.
„Boga zamore velika kraljevstva
ali nikad sitno cvijeće.“
"Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva.
Neka te Licem svojim obasja
i milostiv ti bude.
Neka pogled svoj, Gospodin svrati na tebe
i mir ti donese."
"O, kada bih od svojega života
mogao učiniti nešto
priprosto i jednostavno,
poput bambusove frulice
koju Gospodin ispunja glazbom!"
Tagore
„Moje opčinjeno srce je napravilo
i iznova stvorilo ogrlicu pjesama.
Primi je kao dar i nosi oko vrata
na svoje različite načine,
u životu nakon života,
u dobu nakon doba, zauvijek.“ 
„Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi,
ljubav nikad ne prestaje.“
(iz poslanice Korinćanima.)
Teče i teče, teče jedan slap;
što u njemu znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
i sja i dršće u tisuču šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
i moja kaplja pomaže ga tkati.
D.Cesarić
"Ti ne znaš da put od tebe do mene
Nije isto što i put
Od mene
Do tebe...
Shvaćam te:
Čovjek si u jednom prostoru i vremenu
Što živi tek sada i ovdje
I ne zna za bezgranični
Prostor vremena
U kojem se nalazim
Prisutan
Od dalekog jučer
Do dalekog sutra
Misleći
O tebi...“
Mak Dizdar
Bog izbija kao svjetlo iz svake stvari stvorene
i svakog života koji se miče...
On je kao toplina u dahu svega što živi...
On je gluh za sate koji izbijaju i on je slijep za dan i noć i sve promjene vremena.
On je kao miran sjaj i velika tišina u kojoj se čuje glas koji ga niječe.
On tako dobro šuti da se već pomišlja da ga nema.
A On je mirno srce svih atoma.
Ivo Andrić
„Hvala što si mjesto duše odmaknuo tako daleko od buke
i u njemu prebivaš prijateljski okružen čudnim uboštvom,
Neizmjerni, jedva ćelijicu zauzimaš majušnu,
voliš mjesta nenaseljena i pusta.
Jer si Tišina sama,
velika Šutnja,
oslobodi me konačno glasa,
a prožmi me samo drhtavicom Svoga Postojanja
drhtavicom vjetra u dozrelom klasju.“
K.Wojtyla
|
